Započinjanje poslovanja u Kini pruža mnoštvo prilika, ali snalaženje u početnim troškovima može biti prilično složeno. Kao jedna od najvećih svjetskih ekonomija, Kina nudi dinamično tržište s velikom potrošačkom bazom, opsežnim lancima opskrbe te brzo rastućim tehnološkim sektorom. Međutim, poduzetnici moraju dobro poznavati financijski pejzaž kako bi uspješno pokrenuli svoje pothvate. Ovaj članak istražuje osnovne troškove i razmatranja za pokretanje poslovanja u Kini.
Početni Troškovi Registracije i Dohvaćanja Dozvola
Početak poslovanja u Kini započinje procesom registracije tvrtke. To uključuje nekoliko koraka poput odabira odgovarajućeg poslovnog imena, dobivanja odobrenja od Državne uprave za tržišnu regulaciju (SAMR) te dobivanja potrebnih licenci i dozvola. Ovisno o prirodi poslovanja, troškovi licenciranja mogu varirati. Općenito, poduzetnici trebaju očekivati platiti registracijske naknade u rasponu od 200 do 600 američkih dolara. Osim toga, određene industrije možda zahtijevaju posebne dozvole što može dodati početne troškove.
Prostorije za Ured i Operativni Troškovi
Pronalaženje odgovarajućih uredskih prostora još je jedan značajan trošak. Veliki gradovi poput Pekinga, Šangaja i Šenzhena imaju različite troškove najma. U gradovima visokog ranga, uredski prostori klase A mogu koštati između 20 i 50 američkih dolara po četvornom metru mjesečno. Osim troškova najma, tvrtke bi trebale proračunati i za komunalne usluge, internet te održavanje, što može dodati dodatnih 200 do 500 dolara mjesečno ovisno o lokaciji i veličini ureda.
Ljudski Resursi i Plaće
Troškovi rada u Kini značajno variraju ovisno o regiji i industriji. U gradovima poput Pekinga i Šangaja, plaće su veće zbog viših troškova života. Primjerice, prosječna mjesečna plaća u Pekingu za srednje rangiranog zaposlenika može se kretati između 1200 i 2500 dolara. S druge strane, plaće u manjim gradovima mogu biti značajno niže. Dodatno, tvrtke moraju uzeti u obzir obavezne doprinose za mirovinsko i stambeno osiguranje, što može povećati ukupni proračun za ljudske resurse za otprilike 30% od bruto plaće.